Blog title: Dva svijeta mi smo
Dva svijeta mi smo, nikad skupa mogli biti nismo, kraj tebe sam se osjećala kao ptica u letu, bio si mi sve na svijetu... Voljela sam svaki dio tebe i zbog tebe proklinjala sebe... Pratila sam svaki korak tvoj i priželjkivala da si samo moj, al tebi je važnija bila droga, gledao si u nju kao u Boga... Voljela sam očaj na tvome licu, dok si svugdje sa sobom nosio špricu... Koliko sam noći proplakala, moleći Boga da te izbavi iz pakla toga... Zbog tebe sam skoro ubila, dok te druga pred mojim očima ljubila.... Svake noći u mislima su mi bile tvoje plave oči.... Htjela sam te preboljeti, htjela sam te prestat voljeti, htjela sam te zaboraviti pomoću pića, ali sam te opet osjećala u svakom dijelu svoga bića.... Čim sam te ugledala: smeđa kosa, plave oči, znala sam: zaboravit te neću moći.... Zbog tebe sam morala kroz pakao proći i do ove točke doći..... Bio si mi ljubav prava, a ja za tebe od ljubavi niti mrva.... Nosila sam te u krvi, a sada ce se njome hraniti crvi..... Kad se vrate lastavica jata, više neće biti mojih ruku da se smjeste oko tvoga vrata.... Molim te shvati, svu sreću želim ti ja, al ne želim više sama čekati sumorne zore, ovo je jedini izlaz iz ove noćne more..... Znaj da te ne krivim ni za što, voljela sam te, ti mene nisi i to je to.... Samo te jedno molim, povremeno mi donesi na grob jedan cvijet, jer ipak si bio sav moj svijet....!!!!