Blog title: Ponekad...
Ponekad...onako...usput u prostoru zamagljenog stakla,
svojom drhtavom rukom u jednom mahu
duše svoje napišem da te volim.
Prođe...onako...dugo da te i ne vidim...a poželim te
i danima...onako...ponekad više...mislim na tebe...
I za tren...na brzinu,kao ptica nađem se u visinama velikim
gdje za tren...onako...ponekad nema mjesta svim mojim brigama...
Usput zastanem i sjetim se da te...onako...još uvjek čekam...