Dali se sjećaš dragi kad smo se prvi put sreli, 
poklonio si tada meni jedan poljubac vreli. 
Susret je bio divan u sumraku u tami kao 
buket mirisnog cvjeća bili smo sasvim sami. 
Ti pružio si ruku u zagrljaj mene si zvao 
dođi silno te volim samo si reci znao. 
Srce me prevari tad, 
u zagrljaj podoh tvoj 
za ljubav lažnih riječi izgubi ponos svoj.

Mislila sam da ću da ostanem sama

Da će sve želje moje da ,,proguta,,tama

Ali ne...
Ja nisam sama imam jednog 
druga sto me vječno prati a 
zove se tug 
Govorili su mi 
da sam dijete. 
Tu su bile riječi koje bole. 
Jer oni tada nisu znali 
da djeca mogu najviše da 
vole.